Lijepa i nježna knjiga. Roman koji veze tanani most između nekad i sad, priča o sudbinama svojih junaka živo, slikovito, toplo.

U prvom planu je porodica i odnosi u njoj: od one patrijarhalne – do savremene sa etičkim principima koji traju, prenose se sa generacije na generaciju i pored neizbježne promjene u odnosima. Porodica kao utočište i utjeha, ali ponekad – kad se nesreća umiješa – i kao tamnica (Zuhra).

Bogatstvo psihološki motivisanih likova i uvjerljivost kojom autorica Nizama Granov Čaušević ispreda životne priče stvaraju iluziju čitaocu da je i sam sudionik zbivanja, potresen tragedijom ili obradovan sretnim raspletom.

A i jednog i drugog u romanu Utjeha ima, kao uostalom, u svačijem životu. I sreće i nesreće, i onog između: teških nedoumica, strepnji, nesporazuma… ili finih veza odnjegovanog prijateljstva, naročito porodičnih veza, veza bezuslovne ljubavi.

Nizama Granov Čaušević nam gipkim, lirskim stilom vizuelno i akustički dočarava ambijent u kome se likovi kreću, omogućuje da oslušnemo njihove dijaloge kojima razotkrivaju sebe, svoje misli, osjećanja i utiču na tok zbivanja.

A zbivanja su dramatična, raste napetost u čitaocu pa sa empatijom i zebnjom, lista stranice do samog kraja – do utjehe koja se nalazi u imperativu života, u ljubavi, u porodici.

Fino tkan poput tapiserija Hiljadu cvjetova, ovaj porodični roman dobro je došao u vremenu kome prijeti otuđenost i sve veća osamljenost pojedinca.

Sigurna sam da će Utjeha, Nizame Granov Čaušević, naći put do svojih čitalaca i obradovati ih.

Vojislava Vasiljević, profesor