Broarna-Mostovi
Svenska · Bosanski
Oct 2018
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
Broarna-Mostovi
14. septembra 2011.
Preminuo pjesnik Meho Baraković

U Göteborgu je 14. 9. 2011. nakon kraće bolesti iznenada preminuo veliki bosanskohercegovački i južnoslavenski pjesnik Meho Baraković.

Meho Baraković (Foto: Haris Tucaković)

Meho Baraković (Foto: Haris Tucaković)

Rođen je 2. maja 1945. godine u Banja Luci. Školovao se u Trebinju, Dubrovniku i Sarajevu. Do 1993. je živio i radio u Trebinju, a od 1995. godine u Švedskoj.

Posljednji ispraćaj Meha Barakovića: srijeda 21. septembra 2011. u 14.00, Östra Sjukhuset, Göteborg | Dženaza: petak 23. septembra 2011., popodne, Gradsko mezarje, Trebinje

Meho Baraković je bio izvanredan pjesnik. Na velikom anonimnom književnom konkursu Društva pisaca Göteborga, u konkurenciji 235 primljenih pjesama, 1999. godine, dobio je Prvu nagradu za poeziju na švedskom jeziku. Pjesmu je preveo Đorđe Žarković, najcjenjeniji prevodilac na švedski jezik.

Četiri zbirke poezije su mu prevedene na švedski jezik. Objavio je dvadeset i četiri knjige, od kojih se posebno izdvajaju zbirke poezije ”Homo Balcanicus” (1995.), ”Nikada nećeš razumjeti zašto sam zaljubljen u Mostar” (2000.), ”Stockholm iznutra i druge pjesme” (2005.), ”Göteborg ili ko bi rekao da je to moguće” (2007., dopunjeno izdanje 2008.) i ”Göteborg i još neke bolesti” (2010.).

Barakoviću je 2007. dodijeljena Kulturna nagrada Angereda za zbirku ”Göteborg ili ko bi rekao da je to moguće”, za njegov književni angažman i neumorno htijenje u pronalaženju književnog izraza za ratni užas i izloženost izgnanstvu, kao i sposobnost da snažno izrazi život i ljubav, bol i radost.

Meho Baraković je bio član Saveza pisaca Švedske, Društva pisaca Bosne i Hercegovine i osnivač kulturnog udruženja ”Broarna-Mostovi” Göteborg. Pored književnog rada, bavio se novinarstvom i sarađivao u brojnim listovima i časopisima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu.


Objavljene knjige:

  1. Azil, Sarajevo, 1972.
  2. Dvoje [sa R. Antonijević], Ćuprija-Trebinje, 1974.
  3. Osipanje, Trebinje, 1976.
  4. Nebeska studen, Užička Požega, 1979.
  5. Di fronte Ragusa il mare [na italijanskom, Pred Dubrovnikom more], Napulj, 1981.
  6. Opšta mjesta, Nikšić, 1986.
  7. Zemno srodstvo, Mostar, 1988.
  8. Skrovište za nesanicu [sa M.C. Arnautovićem i R. Miloševićem], Trebinje, 1989.
  9. Između Plava i zaborava, Novi Pazar, 1994.
  10. Plavska zvijer, Novi Pazar, 1994.
  11. Legitimacija raseljenog lica, Beograd, 1995.
  12. Homo Balcanicus, Podgorica, 1995.
  13. Okupljanje sebe, Beograd, 1995.
  14. Bollnäs – platsen for min sorg [na švedskom, Bollnäs – mjesto za moju tugu], Bollnäs, 1997.
  15. I Bollnäs faller snö [na švedskom, U Bollnäsu pada snijeg], Bromma–Stockholm, 1998.
  16. En expatrierad persons legitimation [na švedskom, Legitimacija raseljenog lica], Bromma–Stockholm, 1998.
  17. Nikada nećeš razumjeti zašto sam zaljubljen u Mostar, Örebro, 2000.
  18. Stockholm iznutra i druge pjesme/Stockholm inuti och andra dikter [na bosanskom i švedskom], Lukavac, 2005.
  19. Göteborg ili ko bi rekao da je to moguće, Göteborg, [1. izdanje] 2007.
  20. Göteborg ili ko bi rekao da je to moguće, Göteborg, [2. dopunjeno izdanje] 2008.
  21. Biserje mudrosti: Mala knjiga citata 1, Göteborg, 2008.
  22. Bulbuli i zumbuli [sa B. Džogović], Göteborg, 2009.
  23. Göteborg i još neke bolesti, Göteborg, 2010.
  24. Göteborg: Mali noćni razgovori [Izbor i pogovor: F. Dizdarević], Goteborg, 2011.

Neobjavljeni rukopis: Mala knjiga o Andriću

Tekst: Haris Tucaković

Barakovićevu pjesmu ”Nikada nećeš razumjeti zašto sam zaljubljen u Mostar”
govori Jelena Ivanišević

Meho Baraković

Hercegovina

(Aliji Kebi)

I Mostar
I drevni Stolac
i mirisno Trebinje
sve se to u meni
Zapisuje
i traje
kao u zemnoj školjki
plača
I Sunce
i Bol kamena
i Trn i Drača
u meni odzvanjaju
i sve to
i sve ono u meni se slama
i kroz mene
Korača
Zemlja
Hercegovina
kroz mene Korača

 

Meho Baraković

Nije više Trebinje


Nije više Trebinje ono što misliš
Sada je to prostor velikog Nesporazuma
I velikog Nesklada

Odlaskom Ravnoteže iz Grada
Odlaskom Simetrije iz Grada
Odlaskom Mirisa iz Grada

Odlaskom Ljudi iz Grada
Što je moglo ostati

I došli su Drugi Ljudi
I zasadili u sred Grada
Sadnicu Straha
I sadnicu Gorčine

I smrt se po Gradu razlila
I pokazala da ima zube
I vižlasti otrov
I potrebu za brzim i sigurnim Umnožavanjem
A Ljudi žive
I ne mogu se načuditi Smradu
Ništavnosti moja
Učini sve da Svisnem od tuge
I požude za Promjenom

Jednom ću se i ja Grade moj
Sa omčom oko vrata
Sa Metkom na sljepoočnicama
Čuditi svojoj Izdržljivosti

I neću se moći Načuditi

Copyright © 2007-2014 Broarna-Mostovi kulturförening [Angered, Göteborg, Sweden] and the authors | Webbmaster